Poliester je općenito manje prozračan od prirodnih vlakana poput pamuka ili vune, ali njegova prozračnost može varirati ovisno o konstrukciji tkanine i težini. Dok poliester može odvesti vlagu od kože, pomažući da korisnik ostane suh, on zadržava toplinu više nego prozračniji materijali. To može uzrokovati nelagodu u vrućim i vlažnim uvjetima.
Međutim, napredak u tekstilnoj tehnologiji doveo je do razvoja prozračnih poliesterskih tkanina koje sadrže mikrovlakna ili mrežastu strukturu, čime se poboljšava protok zraka. Ove se varijante često koriste u sportskoj odjeći i opremi za aktivnosti na otvorenom, što ih čini prikladnijima za fizičke aktivnosti. Dakle, iako poliester nije najbolja opcija za disanje, određeni tretmani tkanine i tkanja mogu značajno poboljšati njezina ventilacijska svojstva.




